Kao mali voleo sam da idem u pozorište i već tada sam znao da će gluma biti moj izbor i budući poziv. Sećam se da sam sedeo u maminom krilu i pratio predstave na Festivalu. Zamišljao sam sebe na sceni i nakon predstava “jurio” autograme poznatih glumaca. Još uvek čuvam sve festivalske biltene sa potpisima. Imao sam priliku da radim sa Borisom Milivojevićem u seriji “ Miris kiše na Balkanu” Ljubiše Samardžića i kada sam mu rekao da imam njegovu posvetu, oduševio se.
Strahopoštovanje osećam čim uđem u pozorište. Osećaj je neopisiv. Počeo sam saradnju sa NP Užice još 2013. u predstavi “Svečana večera u pogrebnom poduzeću”, zatim “Snežana i sedam patuljaka” i sada u “Svrati reče čovek” sa kojom učestvujemo na Festivalu. Od početka je sama režija nagoveštavala da će predstava biti dobra, potajno sam se nadao da će biti na JPF, ali nisam hteo da baksuziram. Oduševljen sam, ovim se ispunjava moj dečački san! Zahvalan sam direktorima na ukazanom poverenju i pruženoj prilici. Čast mi je što ću igrajući ovu predstavu biti deo ovog festivala sa dugom tradicijom.
Kao glumcu Festival mi znači dosta jer mogu da vidim najbolje predstave eks YU država. Mislim da je bitno i za grad što imamo tako veliki festival, kada su pune sale, kada se priča i pre i posle festivala. Dobar je osećaj. Naša publika je iskrena i to je važno za glumca, zato mislim da svi vole ovaj festival.
Moja generacija bi mogla više da ide u pozorište, ali mislim da nam je u državi kultura u III planu, da se samo priča a malo radi na popularizaciji, na osvešćivanju kulturom u meri koliko treba.
Sa nestrpljenjem čekam 13. novembar! Biće pozitivne treme u granicama dozvoljenog, u svom gradu, pred svojima, sa dragim kolegama-to je ostvarenje mog sna. Samo učestvovanje na JPF će me dodatno motivisati da se posvetim novim ulogama.