Bilteni, intervjui, reči kritike, , konferencije i video prilozi na jednom mestu
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=gAj_OLeHXPk{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=ymAVNAwvc-w{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=efl8OSDJ6V0{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=_JItviijA-s{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=LD1aYwAKOyY{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=bd5f5iSgB3U{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=APcKL36Ws9s{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=rmtE66Y8v5A{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=uyV5H7x0Jdg{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=0VcfJeFjl4k{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=SzzH6klI-pY{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=MPSg91xxqSQ{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=QPT-ulKX4K8{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=_16OICy4Csw{/youtube}
{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=C9u3_7J7WII{/youtube}
Festivalsku zavesu 27. JPF podigla je predstava Ateljea 212 “Rolerkoster”, Jelene Kajgo , u režiji Milice Kralj.
„Ljubav… to je mnogo apstraktno.“ Svoj komad Jelena Kajgo definiše kao komediju. Rekla bih da je on zapravo neodoljivo duhovito napisana tragedija savremenog sveta. Taj savremeni svet prelama se i dešifruje kroz sukob dve generacije koje izgaraju u pokušaju da razumeju taj svet, da se u njemu snađu, da mu se prilagode.
Dramski svet koji kreira Jelena Kajgo i tematski krugovi kojima se bavi u dešifrovanju savremenog sveta i naše bliske budućnosti, za rezultat imaju jedan pravi emotivni rolerkoster. Taj vas rolerkoster voza kao pravi – nekad se smejete iz puke odbrane, a nekad vam se plače da ne biste vrištali.
“ Ono što je neobično u ovom komadu, u odnosu na neku savremenu dramsku literaturu, je to što se ovde svi u suštini vole, i bivši momak, i bivša devojka, ali se samo ne razumeju dovoljno, i pokušavaju da se prilagode onome kuda ide svet. Neko bez mnogo razmišljanja želi da uplovi u taj svet, a neko kao što je mama se tome svetu opire, jer ga ne razume, jer ga se u suštini plaši, i opet nalazi neku toplinu, što je pomalo apsurdno, u nečemu što ne bi trebalo da ima u sebi išta u sebi toplo, a to je ta veštačka inteligencija, je malo apsurdno" rekla Milica Kralj, rediteljka predstave.
"Svi se pitamo, i mladi ljudi se pitaju, šta smo mi napravili sa ovim svetom, i šta ćemo tek napraviti. Ljudska civilizacija napreduje, i sada se pojavljuje nešto što je nama nepoznato, i ta tehnološka revolucija, i budućnost koja je ušla u život kroz ekrane. Sve je to čovek napravio, sve što mi živimo, i što znamo o našoj civilizaciji, i sada se tu još upliće i religija. Ovaj komad je neki bliski futurizam, tu se koprcaju ljudi koji u sebi imaju nešto ljudsko", istakla je glumica Dara Džokić.
Publika je predstavu Ateljea 212 ocenila sa 4,60.
Predstavom „Rolerkoster“ Ateljea 212 u Narodnom pozorištu Užice otvoren je 27. Jugsolovenski pozorišni festivala „Bez prevoda“. Tokom narednih sedam dana isto toliko predstava iz zemalja regiona boriće se za nagrade Ardalion.
Festival je otvorio predsednik žirija, scenarista Radivoje Dinulović. „Posebno volim ovaj festival zbog ljudi koji ga vode, a ne stide se, i ne boje, da ga i dalje nazivaju „jugoslovenskim“. Takođe, cenim i one teatre koji na njega dolaze, iako možda u njihovim sredinama to ne nailazi na naklonost ljudi. Sa velikim poštovanjem proglašavam 27. Jugoslovenski pozorišni festival "Bez prevoda" otvorenim“, rekao je Dinulović.
U holu Narodnog pozorišta otvorena je dvadeset šesta izložba užičkog fotografa i hroničara Jugoslovenskog pozorišnog festivala Radovana Baje Vujovića. Ova izložba je stalni sadržaj Pratećeg programa Jugoslovenskog pozorišnog festivala. Ustaljena praksa je da fotografije krase hol pozorišta sve do naredne postavke, a ovom prilikom publika je mogla da vidi fotografije nastale na prethodnom, 26. JPF i da se seti predstava koje su gostovale i takmičile se za Ardalione.
"Svaki festival se prati, ovo je 27. festival po redu, od početka pratim sve predstave, s njima pravim izložbu svake godine za prethodni festival. Svaki novi festival, novi izazov, nove fotografije. Ostale su u sećanju neke predstave, glumci, scenografije, svetlo… Ali se trudim pre svega da sa nekoliko fotografija pokažem suštinu te neke predstave, da ljudi koji su gledali, i koji nisu gledali, steknu neki utisak o samoj predstavi", kaže Vujović.