Najnovije sa JPFU

Četvrte festivalske večeri na velikoj sceni NP Užice izvedena je predstava “Đokonda”, po tekstu Viktora Lodata, u režiji Dušanke Belade, I u izvođenju Crnogorskog narodnog pozorišta Podgorica.

Ova predstava pokušava da pronađe odgovor na pitanje čemu danas umetnost služi, kome je potrebna i koje su to stvari koje uprkos svim društvenim promenama ostaju nepromenjene. “Đokonda (Žena koja se igra)”, američkog pisca Viktora Lodata, preispituje razloge fascinacije jednim umetničkim delom iz različitih uglova, na više nivoa. Glavna linija radnje zasnovana je na konkretnom događaju, tačnije liku – Vinćencu Peruđi, moleru, italijanskom iseljeniku koji je 21. Avgusta 1911. otuđio Leonardovu Mona Lizu iz Luvra. Bavimo se motivima jednog “običnog” čoveka, a preispitujemo i kriterijume koji nas čine “običnim”, “malim” ili “velikim” ljudima.

"Željela sam kroz predstavu da se bavim temom koja me se tiče, a to nije samo ljubav prema umjetnosti, već odnos prema umjetnosti čovjeka, i umjetnosti kojoj se ne posvećuje dovoljna pažnja u današnjem vremenu. U predstavi me zanimala fascinacija koja traje 500 godina, vezano za jedno umjetničko delo, otkud ona, i zašto toliko vekova ona nastavlja da intrigira ljude", izjavila je rediteljka predstave Dušanka Belada.

"Priča nije svakidašnja i ne tretira neku od tema koje su angažovane društveno i iz konteksta, nego umjetnost stavlja u centar stvari, i u centar te umjetnosti stavlja potrebu izrazitu čovjekovu za umjetnošću i onim najplemenitijim, a to je osmjeh. Ne samo kad je u pitanju Monaliza, nego danas je itekako potreban osmjeh za kojim svo sve nekako lijeni, sve manje spremni tragati, sve više kopamo po nekog džigerici, po nekim negativnim, neugodnim elementima, sve više svoj kreativni potencijal svodimo na rascjep ličnosti, ova predstava mene kao glumca oslobađa", rekao je glumac Zoran Vujović.

{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=p81J1Oz8Tto{/youtube}

{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=5LpLClw0NdU{/youtube}

{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=sLYoqAsGBl4{/youtube}

{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=1JxiPSJKYTs{/youtube}

{youtube}https://www.youtube.com/watch?v=BlgB1JyPTXU{/youtube}

Izašao je bilten za četvrti dan festivala

Predstava „Tri zime“, pozorišta Promena iz Novog Sada izvedena je treće festivalske večeri 26. JPF u Užicu.
Priča o ljubavi, ljubomori, fašizmu, korupciji, raspadu Jugoslavije. Komad, koji je časopis Indipendent opisao kao „redak podvig”, i koji je u Njujorku osvojio nagradu Susan Smith Blackburn, prikazuje razvojni put jedne zagrebačke porodice od 1945. godine do danas. Hrvatska spisateljica Tena Štivičić u svom komadu ispričala je ključne trenutke za svoju porodicu, koji referišu na živote svih onih koji su živeli ili žive na ex-yu vetrometini, kroz scene iz 1945, 1990. i 2011. godine.
Mladi glumci pozorišta Promena, čija je ovo ujedno i diplomska predstava, prikazuju put posleratnih trauma, neznanja, nesigurnosti, besmisla i bezbrižnosti. Hrabrost da pronađu svoje mesto u svetu, publika prati prvenstveno kroz žene u porodici Kos, koje čine njen stub već generacijama.

"Moram da priznam da sam bila šokirana potpuno, uopšte nisam očekivala da pobedi neki komad koji se odnosi na period od 1918. godine, monarhije, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, FNRJ, SFRJ pa do devedesetih godina. Nisam mislila da mladog čoveka kod nas to može da zanima, međutim oni su me razuverili na moju sreću. Tenin komad je potraga za tim šta se to nama dogodilo, kako smo mi stigli do ovog trenutka sada", rekla je rediteljka predstave Jasna Đuričić.

 "Najviše smo radili sa profesorkom na govoru, i imali smo pomoć naših profesora scenskog govora na akademiji, ali smo slušali dosta hrvatsku televiziju, radio, vesti, istraživali akcente. Tena je tako napisala tekst, da nas je i ona vodila", izjavila je glumica Vanja Kovačević.

"Prvi put kad smo pročitali znali smo ponešto, onda smo shvatili koliko zapravo ne znamo o svim periodima koje je profesorka već navela, i onda je dragoceno bilo to istraživanje. Sama forma kako je to Tena Štivičić napisala, to je kao jedan roman, čitav jedan život napisan, i bilo je predivno istraživati toliko različitih tema. Svima nama je zajednički motiv ta linija žena u komadu, tih jakih žena, divno napisanji ženski likovi, tako da nas je to kao klasu sve privuklo", dodao je glumac Nikola Knežević.