Jedna od tih heroina je majka Božana Delić iz sela Mravinjac kod Goražda koja je, u jednom danu izgubila četiri sina. Pripadnici tkz. Armije BiH su 12.maja 1992. godine sa kućnog praga odveli njene sinove Jova, Nikolu, Novicu i Radivoja i ubili ih na nepoznatom mjestu. Kasnije se, zbog iživljavanjima nad njom, od istih vojnika, objesila Božanina kćerka Anđa, a u ratu je ova nesrećna žena izgubila još šest bližnjih srodnika.

Pripadnici SFORA su iz zarobljeništva oslobodili Božanu i njenog supruga Vladu i doveli ih u Višegrad. Vlado je ubrzo presvisnuo od tuge a Božna je dugo živjela samo s nadom da nađe grobove svojih sinova i na njima zapali svijeće. Iako je imenom i prezimenom znala ubice svojih sinova nikad niko nije odgovarao za ovaj zločin. Umrla je ne dočekavši taj dan. Znala je reći: „Dragi moji, smrt će za mene biti ljepši dio života“.

Još jedna majka heroj je Milja Tanasković iz višegradskog sela Donja Lijeska. Ona je krajem septembra 1992. godine u jednom danu, u jednom času, od granate pripadnika tkz. Armije BiH izgubila troje djece, dva sina i jednu kćer a sama je bila ranjena. O ovom događaju pisale su tada i užičke „Vesti“ iz pera Milice Turudić, sa naslovom „Ubiše mi Rada, Vlada i Vladanku“.

Njena djeca sahranjena su na Vojničkom groblju na Megdanu u Višegradu. Milja je ostatak života posvetila samo jednom cilju, da zajedno sa snahom odgaji tada sedmomjesečnog unuka Miroslava i izvede ga na pravi put.

Baka Milja je uspjela u tome. Mirislav je završio fakulutet i stekao zvanje novinara. Zaposlen je u Radio Višegradu. Njena uzdanica sad brine o njoj svaki dan, kaže Radoje Tasić, novinar BN televizije iz Bijeljine i vlasnik portala visegradskevijesti.com.