Kako sve vreme, rediteljskim postupkom, savremenim kostimom i ambijentom, akteri hodaju po toj nevidljivoj liniji između scene i publike, u jednoj slici glumci dozivaju pomoć jer je pozlilo glumici (Slobodi Mićalović). Čovek iza scene dodaje flašicu vode i postaje neizvesno da li je stvarnost ili deo igre. Ako se setimo da je glumac Milorad Mandić ispustio životni dah u toku predstave pred publikom, nije nemoguće da se ponovi nesrećan ishod. Iščekivanje prekida dr Mira Gavrić Kezić, načelnica "Neurologije" Opšte bolnice u Užicu i izlazi na scenu. Milan Marić, glumac koji u tom trenutku govori, džentlmenski grli doktorku i pokazuje joj tekst koji sve vreme drži u ruci. Ostavlja joj vremena da shvati da je glumici dobro, ali da je tekst mogao biti i ovog puta prepisan iz života.
Burnim aplauzom publika je pozdravila gest dr Mire Gavrić Kezić, koja je pokazala plemenitost i osvetlala obraz profesiji. Na razgovorima nakon predstave glumci su se još jednom jednodušno zahvalili, a Petar Benčina u ime svih poslao poruku da je doktorka njihov junak.
-Ideja toga nije bila scenska manipulacija, već smo tu namerno prekoračili rampu kako bi svako imao svoj intimni doživljaj šta je i koliko potrebno da se izdvoji iz mase.Da se izmesti iz te komocije i razmisli: da li ja da reagujem, da li da donesem tu odluku. Zahvaljujem doktorki, ona je jedan od junaka, rekao je Petar Benčina.
Zajedno sa prepunim holom festivalske publike još jednom je upućen aplauz i doktorki Miri i ljudskosti koju je simbolizovao njen potez. Snimak razgovora može se pogledati na Facebook nalozima “Bez prevoda” i “Jugoslovenski pozorišni festival” na kojima se uživo prenose razgovori o predstavama.
Sladjana Vasiljević