Tako predstava „Ivanov“ Narodnog pozorišta iz Beograda u režiji Tanje Mandić Rigonat i sa prvorazrednim glumcima, Nikolom Ristanovskim, Predragom Ejdusom, Nadom Šargin, Hanom Selimović i drugima, govori upravo o tom duševno iscrpljenom čoveku koji svojom mukom uništava druge, dok predstava „Moja ti“ Ateljea 212 u režiji Aleksandre Milavić Dejvis, opet sa prvorazrednim ansamblom u kojem se među ostalima nalaze i Svetlana Bojković, Tanja Bošković i Gorica Popović - govori o generaciji žena na kraju životnog puta, koje svoje ljudsko dostojanstvo očajnički brane pred naletom beskrupulozne današnjice.
Predstave „Priče iz Bečke šume“ kazališta Gavella iz Zagreba u režiji Igora Vuka Torbice, odnosno „Dokle pogled seže“ Zetskog doma iz Cetinja u režiji Arpada Šilinga, bave se dilemom da li se temeljna ljudska sreća pronalazi u besomučnoj egzistencijalnoj trci, da li je zatrpana u malograđanskom lažnom moralu ili je treba tražiti negde sasvim drugde.
Predstave „Moja fabrika“ Narodnog pozorišta iz Zenice u režiji Selme Spahić, odnosno „Samoubica“ Narodnog pozorišta iz Podgorice u režiji Veljka Mićunovića, govore kako između napada na dušu jedne fabrike i napada na pojedinca nema bitne razlike, jer čovekova iskonska pozicija je zapravo neprestana sizifovska borba sa ljudskom zluradošću i glupošću.
Konačno, u predstavama, „Svedobro“ Narodnog pozorišta iz Užica u režiji Nemanje Rankovića, odnosno u „Tako je, ako vam se tako čini“ JDP-a iz Beograda u režiji Jagoša Markovića, pronalazimo gotovo anonimne ljude koji, daleko od buke sveta i bez upotrebe moći i ideologije, nego tajnom aktivnošću vlastitog srca, pokušavaju da pronađu put do sreće ovog tako nesavršenog sveta.
Ovogodišnja potraga za predstavama dostojnim tradicije užičkog festivala, kao i ukusa i iskustva njegove publike, nije bila laka, baš u vremenu u kojem su ljudske i estetske vrednosti za koje se ovaj festival zalaže toliko napadnute. Na kraju, verujemo da će ovogodišnji užički festival u svakom slučaju biti iskreni susret gledalaca u sali i glumaca na pozornici, od čega će nadamo se jedni imati istinske koristi, a drugi će zaslužiti pohvale vredne truda.
Bojan Munjin