“Hinkeman” govori o čoveku koji je u ratu pogođen u polni organ, što se odražava na njegov ponašanje u porodici i prema prijateljima.Gubi osećaj sigurnosti, ljudskog dostojanstva, ponižen je kao muškarac, ali i kao čovek jer, dok mu u ispravama piše da je ratnik iz prvih borbenih redova, u stvarnosti nema nikakve privilegije, prinuđen je da radi bilo šta, pa i to da zubima odseca glave pacovima i miševima u cirkusu. Pisac Ernest Toler komad je pisao u zatvoru u kome je bio politički zatvoren između dva svetska rata.
“Tekst je veoma slojevit jer je Toler bio i pesnik, a ta slojevitost dolazi i od pokušaja Igora Vuka Torbice da prokomunicira sa današnjicom, pa nas je u tom smeru kroz radioničarski pristup gonio da tražimo dublje, kaže Rakan Rushandat u ulozi Hinkemana.
U neobičnom procesu rada većina glumaca imala je zadatak da na određenu temu napišu monolog i da ga izvede pred svima.
„Ja sam dobio temu „Zašto je rat dobar” i iako ne mislim da je rat dobar morao sam da nađem tačne premise i opravdanje za takvu tezu, kaže glumac Ozren Grabarić u ulozi Ceremonijal majstora cirkusa. Grabarić je u ovoj postavi igrao kao gost, a užička publika pamti ga po nastupima u predstavama „San ivanjske noći”(2008) i „Zločin i kazna”(2013) za koje je nagrađen Ardalionima.
„I ja sam imao problem sa odbranom teze u koju ne verujem”, kaže glumac Jasmin Telalović koji je dobio temu „Za svoju domovinu bih i srce svoje dao”. Sam proces istraživanja bio je dragocen, slažu se i ostali glumci, a njihove tekstove iskoristili su reditelj i dramaturškinja Katarina Pejović u daljem radu na predstavi.
„Hinkeman je na tragu ideje da smo na pragu novog društvenog poretka u celom svetu, pred nekom novom revolucijom s obzirom na ovo nepravedno stanje stvari. Za mene je ova predstava veoma dirljiva, citiraću rečenicu iz dela da smo marionete u ratu i robovi u miru i da smo manipulirani”, kaže diretorka ZKM Snježana Abramović Milković. Direktorka objašnjava i da je u trenutku postavljanja komada u Zagrebu postojao politički problem sa braniteljima koji su na ulici, uz šatore protestvovali zbog svog položaja u društvu. „Naravno, Igor Vuk Torbica to podiže na univerzalni nivo, mi pričamo o ljudima koji su prošli rat i koji se ne mogu artikulirati u miru”, dodaje Abramović.
Domaća publika prepoznala je uverljivu igru glumaca i odlično razumela poruke dela da je ne samo Hinkeman već i cela nacija (civilizacija) kastrirana ratom, da su posledice strašne, a ljudi očvrsli do neljudskosti i da se sve to može pretočiti u današnje vidove sramoćenja i omalovažavanj, ostajanja bez posla, razumevanja, lepe reči. Zbog toga je ZKM-ov „Hinkeman” nagrađen najvišom ocenom do sada- 4,86.
Šeste festivalske večeri na repertoaru je predstava „Bela kafa” po tekstu Aleksandra Popovića u režiji Milana Neškovića i izvođenju Narodnog pozorišta Beograd.
Slađana Vasiljević