Šta karakteriše hrvatsku scenu danas, kao i scenu u regionu?
-Mislim da je za nacionalno kazalište, hrvatsko ili srpsko, jako važno da se temelji na vlastitim piscima, jer su komadi suvremenih dramatičara naš „izvozni proizvod“. Ovo govorim iz iskustva, kao predsednica hrvatskog centra ITI (International Teatar Institute) čija je funkcija da promoviramo domaću kulturu van, odnosno kazalište, dramu i ples. Imamo program „teatarski showcase“ u kome dovodimo kazališne kritičare, kuratore, selektore međunarodnih festivala, prevoditelje i pokazujemo im što je hrvatski teatar danas. Njih ne zanima kako Hrvati igraju Šekspira ili Siranoa, zanima ih autohtoni teatar. Naravno da je za svaku generaciju važno da igramo klasike, bilo da ih radimo na klasičan način ili da ih reinterpretiramo, ali domaći autori bi trebalo da budu prioritet svake kulture. Kada gledate povijest srpskog ili hrvatskog teatra pamtite ga po autorima, a ne kako su pre 100 godina igrali Hamleta. Drugi važan segment savremenog teatra je autorsko kazalište. Taj termin je malo upitan, ali to je tip kazališta u kome se ne polazi od teksta, već od glumca i ideje i onda se kroz propratni proces, kroz work in progress stvara nešto što bih ja nazvala „dramski materijal“. U hrvatskom teatru Bobo Jelčić, Olja Lozica, Borut Šeparović na taj način dolaze do komada u kojima tekst nije bitan, već je sredstvo da se dođe do cilja.
Koji savremeni dramski pisci obeležavaju hrvatsko pozorište danas?
-U hrvatskom kazalištu formirala se srednja generacija jako dobrih dramskih pisaca: Mate Matešić, Tena Štivičić, Tomislav Zajec, Dubravko Mihanović, Ivana Sajko, koji imaju različite dramske rukopise, a opet su vrlo aktuelni. Sa druge strane, vrlo je važno da se nađe redatelj koji će znati da na pravi način pročita te suvremene autore.Kad imate praizvedbu jako je važno da tekst prođe dobro, jer ako ne prođe dobro puno vremena će proteći dok ne pronađe novo uprizorenje.
Koje su razlike između srpskog i hrvatskog teatra danas?
Mislim da nema velikih razlika između srpskog i hrvatskog kazališta, imate mainstream produkciju koja je nekad bolja, nekad lošija, tu smo negde.
Slađana Vasiljević
