Ove teme pričane su na razne načine i tokom prethodnih festivala, ali predstava „Očevi su grad(ili) ima jednu antologijsku scenu kada se mladić (koji nema novca, stan ni zemljište za prodaju) odupire zahtevu poznanice da joj pozajmi knjigu na čitanje. Knjige su njegovo jedino bogatsvo i ne želi da otuđi ni jednu (kako kaže- ljudi i kada pozajme knjige ne čitaju ih i ne vraćaju). U toj sceni gde ljudi predstavljaju knjige, a one znanje i mudrost, duhovne vrednosti koje nam niko ne može oteti, sažele su se i sve prethodne scene i njihove poruke. Posle nje, do kraja predstave ostalo je da publika još dublje kopa po ranama (temama) koje su otvorene na početku.
Možda zbog zasićenja od tema koje i sami živimo, publika je predstavu nagradila trećom najboljom ocenom- 3,68. Dve predstave koje su ostavile snažniji utisak su zagrebačka „Zločin i kazna“(4,86) i somborski „Čarobnjak“ (4,59).