U drami Ljudi od voska pisac je sažeo ukupno višedecenijsko traumatsko iskustvo hrvatskog društva: posledice ratova devedesetih, (ne)prikrivene međunacionalne netrpeljivosti, klasne predrasude, sukob na relaciji selo – grad, umetnik i njegov model iz života. Sve ove (i još mnoge druge!) strahove i nelagode Matišić je stavio u modernu dramsku formu, u tri priče koje povezuje jedan pisac. Kroz sve ove priče pisac, koji je i glavni junak, pokušava da piše dramu i da razluči šta je moralno a šta nemoralno, o čemu se može pisati a o čemu se mora ćutati, da li pisac svoje bližnje, time što ih stavlja u delo, „ubija” ili, naprotiv, čini da žive večno. Mate Matišić je napisao komad koji ima značajne umetničke vrednosti, a istovremeno je prijemčiv za najširu pozorišnu publiku jer problemi sa kojima se njegovi likovi bore daleko prevazilaze lokalne okvire i tiču se bazičnih pitanja kao što je da li mi znamo šta je istina i umemo li živeti sa njom u miru, te da li je pravednije uvek i svima govoriti istinu ili bismo više pravde postigli ako bismo pred ponekom istinom i zatvorili oči.
Režirati u Narodnom pozorištu Sombor za mladog reditelja Ivana Vanju Alača je sigurno bio veliki izazov, ali Alač se nije „polakomio” da nam demonstrira egzibicionistički rediteljski koncept. On je veoma skrupulozno sledio tekst dozvoljavajući sebi tek po neku metaforu koja je doprinosila boljoj scenskoj prohodnosti teksta. Reditelj je takođe maksimalno dobro iskoristio ono što jeste najveći potencijal Narodnog pozorišta Sombor, a to je izvanredan glumački ansambl koji igra usaglašeno i harmonično. Veliko mi je zadovoljstvo da ćemo na ovogodišnjem festivalu imati prilike da vidimo glumce ovog izvanrednog pozorišta.