Vraćajući se unatrag, kroz listanje istorije, dolazimo do saznanja da junaci za koje danas znamo, za vreme njihovog postojanja, čineći dela koje danas pominjemo u smislu primera koji treba slediti, uglavnom i nisu bili poznati imenom i prezimenom svojim savremenicima. Neretko, bili su poznati i u negativnom kontekstu, a mnoge od njih podigli smo iz praha zaborava, tek naknadnim istraživanjem od strane prilježnika posvećenih nauci, obrazovanju i kulturi. U tom smislu, ne bih se ni opredelila za ime i prezime, čak ni kroz istoriju, pominjući junake bivših vremena, već za vrednosti čiji su simbol upravo svetli primeri ličnosti za koje svi, pretpostavljam, znamo iz opšteg, školskog i porodičnog obrazovanja.
U ovom vremenu, sigurna sam da postoje ljudi koji nose ono što nam, u ovom trenutku, na ovom prostoru, najviše nedostaje: istina, i s tim vezano- hrabrost da se istina javno ispolji.
Pominjući istinu u kontekstu lične i opšte vrednosti, pomenula bih i kriterijume njenog vrednovanja, a i ono što iz toga proizilazi- odgovornost svih nas, nas koji smo svaki za sebe junak u našem malom trajanju, sićušnom delu opšteg opstanka čovečanstva i čoveka. Dakle, vratimo se sebi, pitajmo sebe da li smo unutar nas samih ugradili sve ono što nas čini delom dostojnim junaka našeg obrazovanja i vaspitanja, da li živimo jednu takvu, moralnim vrlinama sazdanu malu junačku tvrđavu, i kad u to budemo sigurni, pozdravimo s radošću i divljenjem- srodnika, prijatelja, komšiju, saradnika, javnog radnika od koga možemo naučiti da budemo hrabriji, plemenitiji i još bolji ljudi. I po tradiciji, ostavimo budućim generacijama da izdvoje imena i prezimena koja će navoditi kao primere junaka našeg doba, kaže Milunka Nikolić, urednica portala pasaz.rs.