Prvi put u gostima na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu glumci Hrvatskog narodnog kazališta iz Splita predstavili su se komadom u kome se iskazala mahom mlađa generacija splitskih glumaca. Pored Katarine Romac u naslovnoj ulozi, protagonisti su Goran Marković, Ana Marija Veselčić, Filip Radoš, Nenad Srdelić, Marjan Nejašmić Banić, Pere Eranović, Stipe Radoja, Nikša Arčanin, Vicko Bilandžić i Luka Čerjan.

-Ova predstava govori o muškom, divljem, testosteronskom svijetu i ženskoj muci koja proizilazi iz ženskog suživota sa takvim svijetom. Prema tome, radilo se stalno o jednoj borbi jednakosti muškarca i žene, kaže Katarina Romac.

Podsetimo „Kroćenje goropadnice“ ili „Ukroćena goropad“ kako se najčešće prevodi i postavlja na scene srpskih pozorišta je komad o dve sestre od kojih je starija drska, divlja, goropadna, za pojmove toga doba i nikako da nađe prosca po svojoj meri, a prema redosledu prva bi morala da se uda, da bi se zatim udala mlađa sestra, koja je ljupka, nežna i poželjna udavača. Ipak se pojavljuje momak koji prosi Katarinu, siguran da će je ukrotiti i ukalupiti u modele vremena u kome žive.

-I ona i on nisu zadovoljni u svetu u kome žive. Iz toga proizilazi bes koji im se sviđa, zabavlja ih i u tome su se njih dvoje našli. Pokušao sam dati neke momente gde se on veže uz nju, na nezdrav način, ali on ipak kaže njoj „utjeho moja“, doduše sa stavom koji nije primjeren, ali mislim da on stvarno pronalazi utehu u njoj, kaže glumac Goran Marković, u ulozi Katarininog prosca.

U hrvatskoj štampi „Kroćenje goropadnice“ je dobilo brojne pohvale između ostalog kao "politički najintrigantnija hrvatska predstava u posljednje vrijeme", "snažna i hrabra predstava koja nudi zrcalo istine o odnosima između dva čovjeka, muškarca i žene, pojedinca i grupe, moćnijega i slabijega, okrutnijega i pokornijega". Nesporno je da je mladi reditelj Ivan Plazibat pokazao Šekspirovu svevremenost, sličnost sa današnjim pojavama, silom, grubošću, pa i nasiljem muškaraca prema ženama da bi se ukalupile u modele ponašanja zacrtane u njihovim glavama.

-Gušt mi je raditi Šekspira, tako razbarušenu dramaturgiju. Čas je grub, čas je ljep, čas je jako smiješan, čas jako tužan. Ako treba da tumačim da li je ovaj komad komedija ili tragedija, moje mišljenje je da je on za muškarce treš (trash) komedija, a za žene je tragedija i mi idemo ka tome. Mi živimo u svijetu da oni koji imaju moć mogu se bahato ponašati, stalno nam pričaju iste fore, iste loše viceve, sami se sebi smiju dok je neko osuđen da trpi. Predstava zapravo zahteva i glumački i gledateljski napor, jer traje tri sata. Kroćenje je nesvršeni glagol i ja sam radio dramaturgiju tako da se radnja nekoliko puta resetuje i ponovo pali, jer sam mislio da ću upravo na taj način, i uz ta tri sata i tim telesnim naporom glumaca, prikazati borbu nekoga stvorenja za slobodu, oličenu u borbi Katarine za slobodu. kaže Ivan Plazibat, reditelj predstave.

Razigranu igru gostiju festivalska publika nagradila je gromoglasnim aplauzom i ocenom 4,30. Šeste festivalske večeri na programu je predstava Ateljea 212 iz Beograda.

Slađana Vasiljević