O tekstu koji je napisan 80-ih godina 20. veka reditelj Mustafić je zabeležio:- Početak 21. vijeka ovoj drami daje i novi kontekst u trenutku kada Balkan djeluje izgubljeno i dezorijentisano naspram Evrope koja dolazi u "naš dom" sa neoliberalnom ideologijom, porobljavajući sve pred sobom novcem i materijalnom moći, vodeći ljude u ekonomsko ropstvo. Želji da se bude bogat i uspješan, izgradi karijera i ode na Zapad, osvoji sreća i materijaliziraju snovi o boljem životu, priječi se porodica i tradicionalni moral. Tragični krug ratova i gubitaka, pobuna protiv "viška istorije" koja se preliva kroz generacije od očeva do sinova, zastaje kao "dlaka u grlu", kao strano tkivo koje donosi nesreću, jer ne razumije život na Balkanu. Ruše se krovovi kuća u kojima smo živjeli sretno i lagodno, jer dolazi novo vrijeme stranog kapitala koji nosi pogubne posljedice u vidu ratova, nasilja i straha od gubitka identiteta.

Reditelj je okupio generaciju glumaca koja zajedno nije igrala 25 godina poput Zijaha Sokolovića i Josipa Pejakovića i omogućila da mladi akteri steknu iskustvo igranja sa tim velikim glumcima.

-Mi smo bogatiji za jedno ogromno iskustvo ratova na ovim prostorima, nepotrebnim, krvavim i ova predstava je naslonjena na taj temelj. Već smo izigrali dosta predstava u regionu i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Mi danas živimo život te predstave”- kaže Josip Pejaković.

-Glumci su pokušali da realnost stave u jedan oblik pozorišne predstave, pa da ta realnost dobije svoju drugu dimenziju. Želeli smo da ne igramo karaktere već situaciju i da nas ona uvuče u tu priču, jer nama situacije određuju naše emocije i razmišljanja”, kaže Zijah Sokolović.
-Svaki put kada igramo to je jedan sudar i ne znam da li je više publika ušla u predstavu ili smo mi više išli u realnost.Tako da smo se negde našli, ocenio je Sokolović.

Ova teška drama, koja je u skoro dvočasovnom izvođenju držala budnom pažnju užičke publike ocenjena je 4,03.